Python kôd sprema se u tekst datoteke koje završavaju na .py. Program kompilira kôd u niz bytecode-ova koji se spremaju u .pyc datoteke koje su prenosive na bilo koje platforme gdje se mogu izvoditi interpretacijom tog međukôda. Ovo je jezik u kojem nema deklaracije varijabli. Osim standardnih tipova podataka (brojevi, nizovi znakova i sl.) Python ima ugrađene tipove podataka visoke razine kao što su liste, n-terci i rječnici. Pomoću ova tri apstraktna tipa podataka moguće je implementirati bilo koji apstraktni tip podataka (polje, skup, red, stog, stablo i sl.). Python je pisan u modularnoj C arhitekturi, a zato se može i lako proširivati novi značajkama ili API[1]-ima. Kod većine ostalih objektno orijentiranih programskih jezika konstruktor ima isto ime kao klasa, dok kod Pythona konstruktor uvijek ima isto ime init.